Nepravedno sam uvijek više bila okrenuta ženi zato što sam žena i zato što je žena uvijek opterećenija od muškarca; zato što sam se liječenjem ljekovitim biljem počela baviti zbog svoje ćerke (njenog hormonalnog poremećaja), zato što imam dvije ćerke, a svaka od njih ima svoju ćerku…

Iskreno, kad sam išla u školu, a i studirala, uvijek sam više voljela imati muškarca za predavača. Smatrala sam tad da su muškarci jednostavniji za komunikaciju. To moje mišljenje i danas stoji, ali bolećivost prema ženi kao majci, radniku, stubu kuće, namjerno ili nenamjerno eksploatisanom biću, još uvijek trijumfuje. Isticala sam žene kao svoje pacijente, a uporedo liječila i muškarce. Primjeri izliječenih muškaraca ništa ne zaostaju.

Svi moji pacijenti su pravi heroji, junaci pred životom, i prije svega karakteri, ljudi koji znaju da je njihov život najvećim dijelom u njihovim rukama i oni potvrđuju onu staru izreku: „Pametan čovjek živi dokle on hoće“, a i onu Šekspirovu: „Često u nama lijek je naš, a mi ga pripisujemo nebu!“.

Krajnje odgovorno i brižno se priklanjam svim tim ljudima, muškarcima i ženama: terapijom koju spremam i predlažem, detaljnim uputstvima, ali i neobičnom energijom kojom vraćam pacijenta njemu samom (nisam to ni primjećivala dok mi na to sami pacijenti nisu ukazali).

 Po struci nisam psiholog, ali me životno iskustvo navelo na zaključak da je „jedini način da izbjegnemo problem – da saznamo pravu istinu, da shvatimo da je um jedini kreator našeg stanja i da možemo potpuno svjesno uticati na stanje unutar i izvan njega “. To možemo uraditi tako što ćemo u mislima držati mentalnu sliku željenog stanja, a do cilja ćemo doći uz pomoć prirode.

 Ovdje sam, dakle, da svom pacijentu budem mentalna podrška, ako se za to ukaže potreba. Zadovoljstvo je veliko osjetiti i čuti da ste postigli cilj- vratiti vjeru u ozdravljenje i konačno ozdraviti čovjeka. Samo onaj ko otrgne tuđi život od smrti, zna kakvo je to zadovoljstvo.

Nek ova mudra Geteova poruka bude putokaz, zdravim i bolesnim, da bolest i neuspjeh proizilaze iz straha i negativnog razmišljanja i nameću se same po sebi- i to uvijek!

„Koja je to misao u vašem umu?

Da li to strah vječito prolazi kroz nju?

Ako je tako, suočite se sa prvim od njih

MISLEĆI KAKO ĆETE USPJETI! “

Vjerujte mi da su uspijevali i da uspijevaju uz pomoć prirode, mene i sebe samih.

Mnogo mi je lakše sarađivati sa ljudima koji su potpuno upućeni u tok svoje bolesti i sa onima koji o bolesti ne znaju ništa.

Prvima dam samo smjernice i već smo na pravom putu jer se odlično razumijemo, a oni koji ništa ne znaju o bolesti, bivaju revnosni sljedbenici mojih uputstava i uspjeh ne može da izostane. Malo mi je teže sa onima koji su djelimično upućeni u svoj problem, koji, najčešće u strahu, posegnu za više metoda alternativnog liječenja, a ništa započeto ne dovedu do kraja! Razumijem i tu grupu ljudi: strah od bolesti i želja za što bržim ozdravljenjem navode ih da svašta probaju.