Da Vam se ruke pozlate, izgovorila je Gordana Ćajić reči duboke zahvalnosti Ranki Vladić, fitoterapeutkinji iz Bijeljine. Ranka je uspela da ostvari ono za šta se Gordana moli svaki dan – da joj mama ozdravi i da se oporavi.
Sa ovakvim molbama, ali i neizmernom srećom posle uspešnih tretmana, Ranka Vladić se svakodnevno susreće. Smenjuju se telefonski pozivi onih koji strahuju jer su tek dobili dijagnozu, ali i onih koji, posle njenih višemesečnih tretmana, osjećaju boljitak.
Rankino i Gordanino poznanstvo počelo je pre nešto više od šest meseci kada je 60-godišnjoj Rodiki Ćajić, Goraninoj majci, ustanovljena teška dijagnoza – metastaze na plućima i na kostima.
-Moj tata je čitao u novinama o dobrim iskustvima Rankinih pacijenata i te stranice sačuvao “za ne daj Bože, ako nemoke bude trebalo”, govorio je. Trebalo je, i to baš mojoj majci – setno konstatuje naša sagovornica.
Problemi Rodike Ćajić iz Beča počinju još 2008. godine kada su joj odstranjeni leva dojka i limfni čvorovi zbog malignog tumora dojke. Posle operacije podvrgnuta je seriji hemoterapija i zračenja.
Pila sam i antiestrogen nolvadex. Procej je mirovao šest godina, onako kako to obično biva dok traje desjstvo antiestrogena.
U julu 2013. javljaj se promene na drugoj, desnoj dojci: bradavica se uvlači i javljaju se otok i upala dojke. Bečki lekari su hteli da mi vade isečak, ali nisam prihvatila. Plašila sam se jer kadu sto radili na levoj dojci šest godina preo toga, to su činili bez anestezije. To me je mnogo bolelo i nisam mogla opet da prođem kroz taj pakao – naglašava Rodika.
Sve se lošije osećala: boleli su je vrat, i glava, leđa , ruka, a za Đurđevdan 2014. više nije mogla da se pomakne. U julu iste godine magnetnom rezonancom ustanovljeno je da ima metastaze.
-Za mene i moju porodicu to je bio veliki šok. Dve nedelje pre toga moja ćerka Gordana je izgubila bebu, a kada su joj rekli za mene nije mogla da se povrati. Samo je govorila “Meni je moja mam drugarica, drug, sve mi je” – priča ova emotivna žena.
Tada su se setili onih isečaka iz novina, pozvali su Ranku, sve joj ispričali i ubrzo počeli sa terapijom.
-Bez obzira na hemoterapije koje sam primala uz korišćenje Rankinog tretmana, super sam se osjećala. Ali , da zlo bude veće, prilikom primanja jedne od hemoterapija, igla mi je probila venu i ta rana se inficirala. Posle tri nedelje svakodnevnih previjanja lekari su, ipak, odlučili da je potrebna operacija jer je infekcija bila jaka. Hemoterapiju nisu smeli da mi daju dok se rana ne zatvori. – objašnjava gospođa Ćajić.
Dva meseca posle tog nemilog događaja, Rodika je primila još četiri hemoterapije.
-Posle pete hemoterapije doktori nisu mogli da poveruju da na plućima nemam baš ništa. Čista su kao sunce – naglašava ponosno.
Metastaze na kostima su ostale, ali naša sagovornica ističe da nema bolove.
-Sve dobro funkcioniše. Pozitivna sam, borim se, ne predajem se-dodaje.
Ipak, tokom kratkog perioda, Rodika je, kako kaže, “upala u rupu”, nije imala snage, ali čim je videla da sve ide na bolje, psihički se preporodila.
-Kada sam počela sa Rankinom terapijom imala sam 103 kilograma. Od kako sam promenila način ishrane, naglo sam smršala. Pridržavam se uputstava, jedem uglavnom sirovu hranu. Sada sam mnogo pozitivnija, imam energije da se borim. Kada sam ugledala iznenađena i ozarena lica doktora, koji ne mogu da veruju kako su mi pluća čista i misle da je to njihova zasluga, meni je mnogo bolje. Čak mi i metastaze na kostima miruju, ne povećavaju se – priča oduševljeno Rodika Ćajić.